DT 5: Kršćanin danas

Zašto zapravo ima smisla, zašto je možda i potrebno uvijek se iznova i teološki baviti kršćanskom
vjerom? Nije li teologija, teoretska obrada vjere, samo za stručnjake? Nije li za „normalna“ kršćanina
dosta da u životu provodi ono što je jednom naučio o vjeri? Ne bi li za one koji žele surađivati u župnoj
zajednici ili predavati vjeronauk bilo posve dosta samo se prisjetiti onoga što su već naučili i k tome
samo još doućiti kako se to znanje drugima predaje, „kako se to radi”? I ne bismo li onima koji možda
(iznova) traže vjeru pružili bolju uslugu kad bismo im dali jasan i provjeren popis vjerskih istina?
Mnogi od vas koji započinjete ovaj tečaj znat ćete ili bar naslutiti kako je ono što ste o vjeri prije naučili
nedostatno za danas, kako to možda više ne pristaje u današnjicu koju živite. Vremena su sa
promijenila i neprestano se mijenjaju. A kršćanska vjera treba da se shvati, živi i da se izlaže kao
odgovor upravo na pitanja sadašnjice i kao presudna Božja pomoć čovjeku odnosnoga vremena i
trenutka. (O tim pitanjima opširnije v. ŠAGl-BUNIĆ. Tomislav, Putovi teološke obnove u dijelu Ali drugog puta nema
(Polazišta 1-2). Zagreb, KS, 1969, str. 397—437; ISTI Vrijeme suodgovornosti (Polazišta 14). Zagreb, KS. 1981,
str. 134-173;).

Zbog toga vam neće biti čudno što se u ovom 1. pismu našega drugoga ciklusa (a tako ni u nekoliko
narednih) još nećemo neposredno i opširno baviti sadržajem kršćanske vjere. Shvatit ćete da je
razumno i potrebno najprije govoriti o očekivanjima i pitanjima, o opterećenjima i nesigurnostima
današnjega čovjeka. Kršćanska vjera želi doseći današnjega čovjeka. Zbog toga treba uočiti gdje je
čovjek za vjeru otvoren, odn. za nju blokiran.
To je zadaća prvih pet pisama ovoga tečaja, svakoga dakako na svoj način.