Duhovno razmatranje na temelju prispodobe o Sijaču (Mk 4,1-20)

Uvodna molitva:

Bože, Oče, hvala ti što nas pozivaš na zajedništvo s tobom kroz riječ i život. Otvori naša srca da u tvojoj riječima prepoznamo istinu i da se ona u nama zasije kao plodonosno sjeme. Daj nam hrabrosti i ustrajnosti da, usprkos teškoćama i kušnjama, uvijek gledamo naprijed, prema tvojoj volji i vječnom kraljevstvu.

Pomozi nam da obrađujemo tlo svojih srca, da budemo plodno tlo na kojem će tvoja riječ rasti i donositi plodove. Amen.

Razmatranje

U današnjoj prispodobi o sijaču, Isus nam opisuje Božje kraljevstvo i put do njega kao proces koji nije uvijek lak, ali koji obećava plodnost i život. U ovoj slici sijač sije sjeme, a zemlji se prepušta da prihvati to sjeme na različite načine. Svaka od četiri vrste tla u ovoj prispodobi prikazuje različite reakcije ljudskih srca na Božju riječ.

Put

Sjeme koje padne na put, simbolizira one koji ne dopuštaju Božjoj riječi da prodre u njih. To su ljudi tvrda srca, koje je teško otvoriti za Božju prisutnost. Ovakvo srce je otporno na Božje pozive.

Kamenito tlo

Tu sjeme brzo nikne, ali se zbog plitkog humusa brzo osuši jer nema dubine. Ova slika predstavlja ljude koji brzo reagiraju na Božju riječ, ali im nedostaje ustrajnosti. Brzo klonu u teškim trenucima, bez stabilne vjere.

Trnovito tlo

Sjeme koje padne među trnje također brzo raste, ali trnje ga guši i onemogućava da donese plod. Ovo su ljudi kojima brige, želje za materijalnim i svjetovnim stvarima ometaju rast njihove vjere.

Dobro tlo

Samo ono tlo koje je plodno, pripremljeno, bogato i zdravo, donosi obilne plodove. Ovo su ljudi koji prihvaćaju Božju riječ u dubini svojega srca, koji je obrađuju, njeguju i čine je dijelom svoga života. Takvi ljudi donose tridesetostruke, šezdesetostruke i stostruke plodove.

Ova prispodoba nas poziva na razmišljanje o stanju našeg vlastitog srca. Koliko je naše srce plodno tlo za Božju riječ? Koje prepreke nas sprečavaju da ta riječ izraste u plodove života?

Isus nam u ovoj slici ne donosi samo upozorenje, nego i ohrabrenje. Iako se sjemenje sije na različite načine, sam sijač ne odustaje. On sije velikodušno, vjerujući da će ipak biti ploda. Božja riječ uvijek ima snagu da se ukorijeni, ali je naš zadatak otvoriti svoja srca prema toj riječi, obrađivati tlo svojih duša, i to ne samo povremeno, nego trajno.

Kao što sjeme treba prostor za rast, tako i mi trebamo prostor u svom srcu za Božju prisutnost.

Isus također pokazuje da Božja riječ neće uvijek naići na doček, da neće uvijek biti lako. Nije bilo lako ni u Isusovo vrijeme, a ni u naše vrijeme. Često nas napuštaju ljudi, često nas napadaju protivnici, ponekad se čini da sve propada. Ipak, kao što sijač ne prestaje sijati, tako ni Isusov rad na zemlji nije bio uzaludan. I u našim životima, usprkos svim teškoćama, Božja riječ može donijeti bogate plodove, ako ne odustanemo.

Naša vjera je poziv da gledamo naprijed, u konačni plod, da se ne obeshrabrimo zbog trenutačnih poteškoća i padova. Božja riječ daje nam nadu za budućnost, jer ona nije samo za sada, nego ima trajnu snagu koja se očituje u konačnom plodu, u žetvi koju Bog priprema.

Pitanja za sudionike

• Koje vrste tla prepoznaješ u svom životu? Postoje li trenutci kada je tvoje srce plodno za Božju riječ, a kada je otporno?
• Kako obrađuješ tlo svog srca da bi omogućio Božjoj riječi da u tebi donese plodove? Koje prepreke treba ukloniti?
• Kada si u životu doživio trenutke kada ti se činilo da Božja riječ nije donijela plod, kako si se nosio s tim?
• Što ti daje snagu da i dalje, kao sijač, siješ Božju riječ iako ponekad izgleda da se trud čini uzaludan?
• Koji su konkretni koraci koje možeš poduzeti kako bi omogućio da Božja riječ raste i donosi plodove u tvom životu?

Ad maiorem Dei gloriam!

p. Stjepan Harjač

Pročitajte ili preuzmite knjigu p. Stjepana Harjača, Duhovna rosa

ovdje.