6. Prispodoba o svadbenoj gozbi (Mt 22, 1-13)

Molitva: Gospodine Isuse, ti koji nas neumorno pozivaš na gozbu svoje ljubavi, otvori danas naše uši da čujemo tvoj glas, srce da osjetimo tvoju blizinu i volju da se odvažimo odgovoriti.

Oslobodi nas ravnodušnosti, straha i navike koja nas uspavljuje pred čudom tvoga poziva. Amen.

Isus pred nas stavlja sliku svadbene gozbe. Ne bilo kakve gozbe, nego gozbe kraljevskoga sina.

To je slika radosti, punine, pripadnosti i doma. To je slika Boga koji ne želi ostati dalek, nego želi s nama dijeliti stol, život i sreću.

Pozvani su oni koji su smatrani bliskima. Pozvani su s pravom. Pozvani su više puta.

Ipak – ne dolaze. Ne zato što čine zlo. Ne zato što su grešnici u očitom smislu. Nego zato što imaju drugoga posla. Njiva, trgovina, obaveze, svakodnevica. Ništa loše – ali sve važnije od susreta s Kraljem.

Koliko je ta slika bliska nama. Lakše je ostati u poznatom ritmu, u „radnoj odjeći“ navika, nego se presvući, stati, krenuti, susresti se s Bogom koji traži srce, a ne izgovore.

Ravnodušnost je tiha, ali duboka rana ljubavi. Bog poziva – a čovjek odgađa. Bog nudi – a čovjek nema vremena. I tako se događa izdaja bez buke, poljubac bez ljubavi, vjernost bez odnosa.

Četiri skupine pozvanih

1. Nezainteresirani

Njihova ravnodušnost je utoliko teža jer se radi o važnoj stvari – svadbenoj svečanosti prijestolonasljednika. Njima je novac važniji od vjere, vlastito ja od Boga. Nisu oni ni neprijatelji a ni načelni bezvjerci. No oni nemaju vremena jer njihovo vrijeme potpuno ispunjavaju zemaljski interesi. Ova je grupa osobito danas brojna.

2. Otvoreni neprijatelji

Ljudi koji svadbenu svečanost prijestolonasljednika iskorištavaju za otvorenu pobunu i da uskrate poslušnost. To su otvoreni neprijatelji Crkve, svjesni antikršćani. Borba protiv Krista završava porazom neprijatelja.

3. Oni bez svadbene haljine

Izvanjski pripada sudionicima svečanosti no u duši nema odgovarajući stav ni mišljenje. To su ljudi koji su stvarni članovi Crkve, sudjeluju u crkvenom životu, smatraju sebe praktičnim vjernicima. No, „nisu se iznutra obukli u Krista“. Izvana pripadaju Crkvi, ali Kristov duh nije ispunio njihovu dušu. To su katolici nedjeljnoga kršćanstva, a pogani radnoga dana.

4. Oni koji su se radosno odazvali

Oni dolaze od živica i ograda, znajući da nemaju nikakva prava na svečanost i utoliko je veća njihova radost. To su ljudi koji su svjesni Božje milosti, znaju da je Božji poziv milost. Oni su prihvatili taj poziv i nastoje mu odgovoriti. Njihov život je svečanost, a svršetak je sudjelovanje u svadbenoj svečanosti Janjeta.

Naša pozivnica i haljina

Pozivnicu imamo jer otkupljeni smo žrtvom Njegovog križa. Postali smo njegovi oprani u vodi krštenja. Krštenje je naša „ulaznica“ na Gozbu. Samo, jesmo li još uvijek odjeveni u bijele krsne haljine!?

I nas Isus poziva na svoju gozbu, „nemoj odbit poziv taj“ jer baš tebe zove, baš mu za tobom srce vapije, baš tebi kaže: „Blago onima koji su pozvani na Gozbu Jaganjčevu!“.

Svadbena haljina nije savršenstvo

Ona je obraćeno srce. Ona je želja da se promijenim. Ona je ponizno priznanje: „Gospodine, nisam dostojan, ali trebam te.“

Kralj ne prestaje pozivati. Ranjeni Kralj ne odustaje od čovjeka. On i danas širi poziv: na raskrižjima naših lutanja, u neredu naših grijeha, u umoru naših dana.

Pitanje nije: jesmo li pozvani. Pitanje je: kako dolazimo i odazivamo li se danas.

Poticajne misli za osobno razmatranje

• Što je moj „važniji posao“ zbog kojeg odgađam Boga?
• Kada sam posljednji put svjesno odgovorio na njegov poziv?
• Jesam li zadovoljan vanjskim pripadanjem ili težim nutarnjem obraćenju?
• Kako danas izgleda moja „svadbena haljina“?
• U čemu me Isus poziva na konkretan korak promjene?

Molitva: Gospodine Isuse, hvala ti što me zoveš imenom i ne umaraš se čekajući moj odgovor. Oprosti mi za ravnodušnost, za navike koje su mi postale važnije od tebe. Obuci me ponovno u haljinu milosti, nauči me radovati se tvojoj gozbi i daj mi srce koje će se odazivati danas – ne sutra. Amen.

Ad maiorem Dei gloriam!

p. Stjepan Harjač

Pročitajte i preuzmite knjigu p. Stjepana Harjača, Duhovna rosa

ovdje.