4. Prispodoba o bogatom bezumniku (Lk 12,16–21)

Prije ovog odlomka netko iz mnoštva traži od Isusa da mu riješi neki imovinski spor koji ima sa svojim bratom. No, Isus mu je odgovorio da nije on sudac i djelioc. Isus se ne želi upuštati i zarobljavati takvim stvarima, želi biti izvan i iznad toga. Njegova je zadaća i svrha njegova dolaska na svijet bila da ljude, a i ovog čovjeka, ozdravlja od glavnog zla i čuli smo da mu je rekao, a i svima: klonite se i čuvajte svake pohlepe, koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.

Grčki je izraz koji je preveden kao pohlepa, zapravo znači više želju imati sve više i više nego čežnju i zadovoljstvo da zadržimo ono što već imamo.

Živimo u doba lažne sigurnosti

Nikada se nije toliko govorilo o sigurnosti, a nikada se nije živjelo u tolikoj nesigurnosti kao danas. Pokušava se osigurati materijalno ugovorima svih mogućih osiguranja: protiv nesreće, provale, tuče, požara, bolesti itd. Osiguravajuća društva cvjetaju, a i sama se dodatno osiguravaju reosiguranjem. I cijeli narod ima osiguranu starost kroz mirovinski sustav.

Tjelesno se osiguravamo higijenom, sportom, hranom bogatom vitaminima, cijepljenjem i slično. Svoju se životnu poziciju osigurava članstvom u strukovnim organizacijama koje štite i promiču interese svojih članova. Tako je pojedinac osiguran kroz masu. Politički se osiguravamo naoružanjem vojski, ugovorima i čitavim sustavom saveza.

Pa ipak, nesigurnost ostaje ona koja je svojstvena svemu ljudskom. Unatoč svemu, čovjek tjeskobno osjeća krhkost temelja na kojem počiva čitava građevina sigurnosti. Sve ljudsko je prolazno i zato ne nudi posljednju, trajnu sigurnost.

Kristov odgovor – bogatiti se u Bogu

Znači li, dakle, da nas misao na smrt prisiljava da se pomirimo s nesigurnošću svega ljudskog i da život u nesigurnosti ili ravnodušno prihvatimo, ili svjesno prigrlimo? Krist daje sasvim drukčiji odgovor. On prispodobu završava hvalom onome „koji se bogati u Bogu“.

U tim Kristovim riječima sažeta su dva odlučujuća čvora pitanja sigurnosti: smrt i Bog. Smrt kao sila koja ruši svaku ljudsku sigurnost. I Bog kao sila koja jedina nudi pravu sigurnost.

Kršćanska linija, dakle, znači: ne pouzdavati se u ljudsku sigurnost, čiju nesigurnost smrt razotkriva, ali ni živjeti u potpunoj neizvjesnosti i sumnji, nego pronaći jedinu, apsolutnu sigurnost u Bogu.

Bezumni bogataš

Ovdje govori o nekom bogatašu. Veliki urod, žitinice premalene, pa normalno je da napravi veće žitnice. Čovjek nije učinio ništa loše. Ljudski gledajući on je mudar, razuman, sposoban i uspješan, no pred Bogom je ispao bezumnik, luđak, budala.

U ovoj prispodobi bogatstvo se promatra kao sredstvo za osiguranje bezbrižnog života, dugi niz godina, kao da nastavak života ovisi isključivo o hrani i piću. Nije mu darovano ni onoliko sati koliko je sanjao o godinama života.

Prispodoba govori o ljudskoj pohlepi (lakomosti)

– „Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja“ (Lk 12,18), te o pogrešno postavljenim životnim ciljevima – „Tada ću reći duši svojoj: počivaj, jedi, pij, uživaj!“ (Lk 12,19).

Isus kaže da je to krivi put, a pohlepnog bogataša koji o ničem drugom ne razmišlja osim o bogatstvu i užitku naziva bezumnikom: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“

Zašto Isus upozorava na bogatstvo?

Isus u evanđelju često upozorava na bogatstvo. Ne čini to zato što bi bogatstvo bilo samo po sebi zlo, nego zato jer zna da je bogati čovjek u stalnoj opasnosti da postane zarobljenikom svog bogatstva.

Bogataš ne može nikad stati i biti dovoljno bogat: uvijek više i više. Kao što alkoholičar ne može svoju ovisnost o alkoholu svladati ponovnim ispijanjem alkohola, nego je povećava. Tako ni gomilanje materijalnih stvari ne može smiriti pohlepu, nego je samo povećava.

Mogli bismo se možda tješiti i zavaravati se jer nismo bogataši! Ovo što Isus govori ne odnosi se na nas! Jel baš tako? Vidimo da i mi često puta ne možemo stati.

Nagomilavanjem materijalnih stvari ne možemo nikad utažiti duhovnu glad za srećom, ispunjenošću, zadovoljstvom. Samo imati, a da ti to ne služi nečemu, znači ja služim i postajem rob tomu. Čisto zavaravanje.

Pavao opominje kršćane da trebaju izbjegavati poganske grijehe i mane. Jedan od njih je i pohlepa koju Apostol naziva idolopoklonstvo, jer čovjek se počinje klanjati stečenim materijalnim dobrima kao božanstvu.

Stari su kršćani za zemaljske vrijednosti imali jednu narodnu poslovicu koja glasi: „Služite se stvarima, a nemojte vi njima služiti kao da su vrednije od vas.“

Mudrost bogaćenja u Bogu

U životu počnemo cijeniti materijalna dobra više od svega. Ljudima se često u glavi preokrenu vrijednosti. Materijalno najedanput čovjeku postane jedini cilj. To znači da je stavio cipele na glavu, a šešir na noge. I na kraju što slijedi iz takvog vrednovanja? Slijedi cijeli promašen život, promašen cilj.

Isus nam poručuje: pazi – život ti nije u onom što posjeduješ. Isus nam poručuje da se bogatimo u Bogu.

To ne znači živjeti u oskudici ukoliko se želim bogatiti u Bogu. Siromašan čovjek može biti jednako udaljen od Boga kao i bogataš, jer čovjeka ne približava Bogu siromaštvo samo po sebi, niti ga udaljava od Boga bogatstvo samo po sebi. Čovjek može biti bogat, a da nije navezan na bogatstvo: može biti bogat u Bogu, ako je s Bogom povezan.

Božja riječ: „Bezumniče! Još ove noći tražit će se tvoj život!“ odnosi se na čovjeka koji je svoju sigurnost gradio na ljudskim, a time i lažnim temeljima, i koji sada, u potresu smrti, vidi kako se svi njegovi tornjevi ruše.

Mudrost je tražiti sigurnost u sigurnosti Božjoj. Stavi Boga na prvo mjesto i u svemu što budeš radio u ekonomskom, financijskom, bilokojem smislu, imat ćeš blagoslov.

Evo i sv. misa, svaka naša molitva, svaka nesebičnost, požrtvovnost, svaki oblik ljubavi, svaka pomoć potrebnima i nesebičnosti jest naše bogaćenje u Bogu. Kao što jelo i ta materijalna hrana čuva tjelesni život jer bez nje bismo umrli, tako isto i duhovna hrana čuva naš duhovni život. Zato je neprestani odnos s Bogom preko sakramenata, molitve, dobrih djela upravo to bogaćenje, sve više imamo Boga u svom životu, znači bogati smo. Trudimo se oko tog bogatstva i bit ćemo više radosni, i zadovoljni u životu.

Ad maiorem Dei gloriam!

p. Stjepan Harjač

Pročitajte i preuzmite knjigu p. Stjepana Harjača, Duhovna rosa

ovdje.